Dok avion polako krece sa JFK aerodroma u New York-u, ja se polako namjestam na mekan naslonjac i padam duboko u misli. Proslo je vec 12 godina kada sam zadnji puta bila kuci, povratak nazad znacio je mnogo. Susret sa porodicom, prijateljima, poznanicima…Sve je to u meni budilo neke uspomene i sjecanja. Misli mi tako odlutase na Petra mog prvog komsiju i najboljeg prijatelja…

Uz njega sam tako reci odrasla, zajedno smo isli u skolu, igrali se i kasnije kad smo odrasli valjda od neke sramote lagano se udaljimo jedno od drugog…Ja ipak mislim da je bilo zato sto je narod svasta pricao, a znam da sam mu nedostajala isto kao i on meni. Bas kada smo obadvoje bili sazreli rat se desio i ja sam pobjegla uz prve granate, a on je ostao da ratuje. Mozda sada mogu da priznam da sam oduvjek u njega bila zaljubljena i znam da mi je tesko palo kada sam cula da se ozenio i da vec ima dvoje djece, ali nisam ni ja bas ostala sama…
Jedino sto me mucilo sto ga nisam nikada imala. Otkada sam pocela da izlazim i da se zabavljam sa muskarcima, uvijek sam uzimala one koje sam htjela i nikada nisam bila odbacena.

Samo je on ostao jedan minus na mojoj listi. Ovo putovanje nazad je jos jedna sansa da popravim tu neispisanu listu. 32 sata kasnije sjedila sam u roditeljskoj kuci okruzena masom ljudi, svi su dosli da me vide. Grle me, ljube me…neko me vuce za ruku neko mi nesto govori, svi su se promjenili, ostarili, djeca odrasla…ja sam kao na drugoj planeti, ali kroz sve to samo na jedno mislim. Pitam se zasto njega nema…svi su dosli, i babe i djedovi iz posmrtih kreveta su se digli da me pozdrave, djecu iz kolijevki su na rukama donijeli da ih darivam , ali samo njega nema. Tek treci dan po mom dolasku kada sam napokon imala nekoliko minuta za sebe cujem staru kako razgovara sa nekim u dvoristu i prije nego sto sam uspjela da se snadjem kad cujem korake preko verande. Oci su mi stale kad sam ga vidjela. Petar je stajao ispred mene kao da vidi duha a i ja isto tako. Gledao me svojim prodornim ocima koje su jos uvijek imale onaj neodoljiv sarm, ali vec prosjeda kosa i tamno lice govorile su mi nesto drugo. Cinilo mi se kao da je jos vise narastao, razvio se.

Siroka ramena, misicave ruke, a dlanovi puni zuljeva. Na njemu neke stare izlizane farmerke, neki pleteni dzemper i stara kozna jakna..Ja umalo da mu se bacim u zagrljaj kad iza njega proviri necija glava. Bila je to njegova seljanka. Navila kose u trajnu, na njoj karirana suknja do preko koljena, pleteni jelek i vunene carape. Smrdila je na krave i balegu dok mi je pruzala ruku i kezila mi svoje iskvarene zube.
Nista osim, sta li je samo na njoj vidio, nije mi islo u glavu. Nakon tog neugodnog susreta napokon smo posjedali na kauc. Ja sam sjela preko puta njega dok je ona njegova snasa uvalila svoje pozamasno dupe pored njega stiskajuci ga kao da je htjela da mi nesto dokaze.
A njegove oci su me bez prekida probadale, pruzao mi je one duge poglede direktno u oci pa bi onda silazio preko mojih usana, vrata i onda spustao oci na moje nabrekle grudi koje su se iscrtane uzdizale pri svakom disaju…hvatala sam mu poglede na mom struku i mojim dugim nogama pomalo otkrivenim ispod uske suknje.

Miris mog parfema ga je totalno opcinjavao te je sve vise zamuckivao dok me pitao neke bezazelne stvari. Znala sam od momenta kada sam ga vidjela da jos uvijek ima nesto za mene, znala sam da i ja njemu znacim koliko i on meni. Ali sada je za sve vec bilo kasno…ili mozda ne…
Nisu sjedili dugo tu vece jer je ona njegova zurila da ne propusti Kasandru, a i pletenje je zaboravila pa joj je dosadno. Na vratima uspjela sam da mu stegnem ruku, koja je iako prekrivena zuljevima bila tako topla i tako mekana da me pri dodiru prosto sokirala.

Elem….. Jos uvijek naviknuta na americko vrijeme nikako nisam mogla da spavam po noci te sam sledece jutro ustala prije zore i izasla na verandu da udahnem cistog vazduha, tamni oblaci su se navlacili i od sunca nije bilo ni traga ni glasa. U samom trenu ugledam Petra kako sa sikirom prebacenom preko ramena zamice niz put prema obliznoj sumici. Ne razmisljajuci ni momenta trknem u sobu i navucem neku tanku kosuljicu, siroku onako pokracu suknjicu pa navucem majcine opanke i kao neki curetak potrcim putem za njim. Selo je jos uvijek duboko spavalo i ja neprimjeceno stignem do sumice, Nisam smjela gubiti vrijeme i na pola puta zviznem, onako kako me on ucio kad smo bili djeca.
Petar se okrenu, ja potrcim prema njemu. Ali brzo stanem, mislim se sta da radim, sta da mu kazem, zasto kao avet skacem po selu u ranu zoru, no na moje iznenadjenje on podje prema meni. U jednom mahu me zagrli i digne od zemlje te me onako u narucju povuce prema sumici. Napokon u sumi, naslonim se na neko drvo i tako smo kroz tamu jedno drugom zurili u oci. Njegove ruke oko mog struka a moje na njegovim ramenima, vukla sam ga blize sebi, htjela sam da ga poljubim, htjela sam vec jednom da osjetim njegove usne na svojima …a ne kao svake Nove godine kada smo jedno drugo tri puta ljubili u obraze i to je bilo sve, ali sada je sve izgledalo drugacije. Sada smo bili odrasli, sazreli, znali smo sta hocemo i sta mozemo.Stavio je ruku u moju kosu i povukao me blize svome licu, osjetila sam njegov dah i priblizim mu se jos vise. Usne su nam se srele i jezici ispreplitali, cinilo mi se kao da hoce da udje u mene tako strastveno ljubeci me.

Disala sam brzo dok me stezao uz drvo, nudila sam mu svoje cijelo tijelo ali on je samo drzao moju kosu i ljubio me u lice. Grudi su htjele da pocjepaju kosulju da iskoce pred njim, da mu se same ponude, noge su me izdavale, gorjela sam sa svih strana. Izmakenm usne, gurnem mu glavu prema vratu, onda je shvatio, pocne da me ljubi da me stisce svojim rukama oko struka, da me privlaci sebi sve vise i vise, Odjednom kapljice kise pocese da se spustaju po nama. Udarale su sve jace, rijetko lisce nije nam pruzalo neku zastitu, ali nismo obracali paznju. Slijevale su se kapi niz moje lice, preko moga vrata a onda su se skupljale u krupne kapi i takve padale medju moje grudi, ubrzo se mokra kosulja slijepila uz tijelo otkrivajuci oblinu grudi, a on je kupio kapljice sa mog tijela kao da je htio da me popije uz njih. Cekala sam toliko godina da se ovo desi i nisam htjela da izgubim mozda jedinu sasnu koju imam, te polako pocnem da mu oktopcavam hlace, osjecala sam pod rukama da je uzbudjen.. da mu se ud previse dignuo. I on se oslobodio spustio je obe ruke na moje bokove i trazio put ispod moje suknje. No ja uspjedoh da ga otkopcam, toliko sam htjela da ga osjetim da sam se bez razmisljanja spustila na koljena.

Uhvatim mu tvrd kurac rukom namjestim ga i priblizim se usnama, odjednom on poce da me gura…ne, ne…sta to radis…ne ….govorio je tiho…Ama nije moguce! Zar nije htio? Mozda nije znao? Izgleda da mu ona seljanka nije nikada…U redu je..sapucem..ja hocu..samo se opusti..bice ti fino.. Ne, necu te tako…digni se..opet se odmaknu…nema vajde, gubimo vrijeme..Dignem se na noge , on me uhvati oko struka i dignu od zemlje, pokusavao je da se namjesti izmedju mojih nogu. Klasika..nema sta! Sve je mokro oko nas, nema gdje da me spusti, ostajemo naslonjeni uz drvo, spretno spustim gacice…fine su, plave cipkane…Uhvatim se za neku granu iznad glave, podignem se malo, a on me uhvati za bedra i digne sebi na kukove, klizava sam, mokra, kisa nikako da prestane….Zakljucam noge oko njega, rasirim se sva.
Osjetim glavic kako me dodiruje. Nemam slobodnu ruku da ga namjestim, Njegove hlace su pale sve do koljena, smeta mi njegova kosulja koja se guzva izmedju nas. Koliko sam samo vlazna, zelim da ga imam u sebi po svaku cijenu. Uhvatim se jos cvrsce za granu, a on se sjuri. Oh….kako je smo tvrd, kako me ispunjava…kao niko do tada…rukama dizem se i spustam na njemu…godine rada u policiji, vjezbanja na poligonu…napokon sve se isplatilo. Cvrsto ga drzim butinama, jos se vise isprsim, bradavice strse kroz mokru vec providnu kosulju pravo u njegovo lice, zubima pokusava da mi pokida dugmad.

Kao razjareni bik vuce me na dolje, nabija me na sebe, ropti pri svakom udaru. Koliko sam te samo zelio, govori mi…sve ove godine…moja si…moja si za uvjek…ah..ah..aaah…samo da znas…kako si samo vrela…pustila sam granu..rukama se drzim oko njegovog vrata, on me drzi na sebi, puni me svu…sjedinjeni smo tako…mlazovi njegove sperme nalaze svoj put po mojoj maternici, neka me milina obasipa dok sam jos tako u njegovom narucuju…. Tmuran dan polako osvice i ja skliznem iz njegovog narucja…Kosa mi sva mokra slijepljena , a kisa i dalje neprestano udara po nama.
Grli me jos jednom i ljubi dok bojazno pogleda okolo…strah ga…sve ja to razumijem…idem,,,trcim nazad prema kuci…necu putem, idem livadom…zaboravila sam gacice…ne vrijedi se vracati…neka mu bar to ostane…